ŽENE I BORILAČKI SPORTOVI

Danas smo porazgovarali o ženama u borilačkom sportu. Kroz njegov dugogodišnji rad prošlo je i mnogo žena koje su uspješno trenirale i nastupale u borilačkim disciplinama. Uz to njegov privatni život je ispunjen ženama koje su u borilačkom svijetu – supruga i tri kćeri. Dakle, prava osoba za tu temu.

Recite nam nešto za uvod, o našoj današnjoj temi.
Mladež ženskog spola, žena, dama, ljudsko biće – pojavljuje se povijesno u sportu te u “sportu” u naše doba, u novije vrijeme iako je u spolnom pogledu rasistički tretirana kao inferiomo, drugorazredno biće u većem dijelu svijeta na svim meridijanima/paralelama. Sjećate se, iako obožavane kao božice: Hera, Atena, Artemida, Minerva, Afrodita – njihove zemaljske replike nisu mogle ni gledati olimpijska sportska natjecanja, a kamoli se nadmetati. I pokretač moderne olimpijske parade Coubertin neko se vrijeme “rukama i nogama” odupirao djelovanju žena u sportu. U zabranjenom svijetu muškaraca – a to je prvenstveno individualno afirmativna uloga u sportu, žena je odnedavno izborila svoje mjesto da se sportski nadmeće. U modernom sportu, u modernomi borilačkom sportu žena se nadmeće u svojoj kategorizaciji – određenoj spolom, dobi, težinom, visinom, te sklonosti pojedinoj sportskoj disciplini. Stvorena je “izgledna” jednakopravnost u oazi ugroženih skupina (djeca, juniori, žene invalidi). Naravno oči javnosti, financijska i marketinška podrška društva i dalje su uprte u “naše dobre dečke’. Dakle. žene su tu, u borilačkom sportu, sve prisutnije i sve uspješnije, tato da bi im i dečki mogli pozavidjeti.

Kakve su kao učenice polaznice škole borilačkog sporta?
U borilački sport dolaze da se nauče braniti, da bi bile ravnopravne u svakodnevnom životu svojim vršnjacima, a ne radi samoga sporta. Kasnije se zainteresira za ostvarenje sportskog rezultata, a vrlo rijetko vježba da bi to zloupotrijebila na ulici. Uspjesi na natjecanjima su zato brojni. Djevojčice su u školi obično bolje u matematici. To je isto na treningu, prirodno su obdarene da tehnički bolje djeluju. Da bi se održale u treningu sporta koji je pretežito muški, moraju kvalitetno trenirati. Izdržljivije su u ponavljanju, naučene su da preuzeti zadatak izvrše do kraja. Muško društvo u klubovima ih na odredeni način stimulira da budu kvaliteme i lijepe, tada ih lakše prihvaćaju, što na njih djeluje stimulirajuće. Čim su ušle u klub, već su pokazale dozu hrabrosti, jer ipak je to većinski muško društvo. Jako se emotivno vežu za taj sport i može se očekivati dobar rezultat. Velika odanost ideji sporta čini da u tinejđerskoj dobi dovode nove članove u klub.

Žene kao voditeljice klubova borilačkog sporta su kod nas velika rijetkost. Kakve su kao voditeljice?
Visoko su tehnički obrazovane. Imaju osjećaj za rad s djecom ili odraslima. Briga o članstvu i njihovom tehničkom nivou je urođena. Malo ih je medu voditeljima jer je konkurencija u muškom dijelu velika, a osobito za plaćeni dio (inače u životu žene dosta teško dolaze do dobro plaćenih poslova). Roditelji su dosta oduševljeni ako žena radi s mlađim uzrastima (pozitivna iskustva iz vrtića i škole). Osobno mislim da bi trebalo više žena školovati za voditeljice. Dok sam ja vježbao gotovo da nije bilo žena koje su trenirale borilački sport, a kamoli da bi bile voditeljice. Najveći adut im je strpljenje i blagi pristup, što je jako važno kod male djece da ne odustaju rano od borilačkog sporta.

Jesu li svi borilački sportovi jednako dobri za žene?
Osobno sam pristaša onih sportova koji su u mogućnosti da daju jednaku mogućnost ženama, mladima i starima. Preporučio bih sportove koji nemaju knock-out sistem. Borilački sportovi pojačavaju, podcrtavaju njihovu ženstvenost – ukoliko u ženskom tijelu nije skriven muškarac koji uživa u brutatnoj snazi sportskog terora. Medu huliganima na sportskim natjecanjima (npr. nogomet) nismo primjetili žene. Dakle, žene mogu pozitivno djelovati i u borilačkim sportovima.